fredag 30 november 2007

Znacaj ucenja Qur'ana


Imam Darimi bilježi hadis od Ebu Hurejre da je Resulullah, s.a.v.s., rekao: "Allah, dž.š., učio je sure Taha i Jasin na hiljadu godina prije nego što je svijet stvorio, pa kada su meleki čuli Kur'an, rekli su: Blago li se ummetu kojem je ovo objavljeno, Blago li se grudima koje će ovo nositi, blago li se jezicima koji će ovo izgovarati". Znaj, brate i sestro, da Allah obilnom nagradom obasipa učača Kur'ana, posebno onoga koji poštuje njegove zapovijedi i koji se s poštovanjem odnosi prema Njegovom kitabu.
Stoga je Vjerovjesnik, s.a.v.s., učače Kur'ana i one koji podučavaju Kur'anu naznačio kao najbolji dio njegovog ummeta, rekavši: „Među vama najbolji je onaj koji uči Kur'an i podučava Kur'anu.“
Piše: mr. Halil Mehtić
Učenje Kur'ana i podučavanje njegovim ajetima, jesu, kako navodi Ibn Kesir, svojstva pravih vjernika koji slijede i pomažu poslanike šireći Allahovu, dž.š., objavu, i tako upotpunjuju svojstva koja manjkaju drugima. Tako oni sjedinjuju dva korisna svojstva: učenje i podučavanje, za razliku od kafira i silnika koji nastoji da sve odvrati od Allahovog puta, kako Uzvišeni ističe u ajetu: One koji nisu vjerovali i koji su od Allahova puta odvraćali Mi ćemo dvostrukom kaznom kazniti zato što su pravili smutnju. (En-Nahl, 88.) A u drugom ajetu se kaže: Oni zabranjuju da se u Kur'an vjeruje, i sami se od njega udaljavaju, i sami sebe upropaštavaju, a da i ne primjećuju. (El-En'am, 26.) Svi komentatori Kur'ana razumiju iz ovog ajeta da, pored pored toga što nevjernici ignorišu Kur'an, oni i druge nastoje udaljiti od njega, tako spajajući dva ružna svojstva: laž i odvraćanje, kao što kaže Uzvišeni: ...ima li nepravednijeg od onoga koji Allahove ajete ne priznaje i od njih odvraća... (El-En'am, 157.)
Eto, to su odlike nevjernika, a odlike vjernika su da nastoje upotpuniti osobne vrline, a potom se trude da ih na druge prenesu, kao što je rekao Alejhisselam: Najbolji je onaj koji uči Kur'an i druge podučava Kur'anu. U tom kontekstu treba razumjeti i riječi Uzvišenog: A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori:'Ja sam doista musliman. (Fussilet, 33.) U navedenom ajetu Uzvišeni je pohvalio pozivanje Njemu na bilo koji način, bilo da se podučava Kur'anu, hadisu ili fikhu, ili nečemu drugom, čime se želi postići Allahovo, dž.š., zadovoljstvo jer je svako takvo djelo, samo po sebi, dobro, i zbog toga je pozivanje Allahu nešto najljepše. Rukovodeći se time, znameniti islamski učenjak Ebu Abdurrahman es-Sulemi, Allah mu se smilovao i podario mu ono za čim je težio, podučavao je svijet Kur'anu, od vremena halife Osmana sve do vladavine El-Hadždžadža, što je, kako navode historijski izvori, oko sedamdeset godina.
Abdulhamid el-Himmani kaže da je pitao Sufjana es-Sevrija za čovjeka koji se bori na Allahovom puti i onoga što uči Kur'an: Koji mu je od njih dvojice draži? pa je Es-Sevri odgovorio: čovjek koji uči Kur'an, jer je Vjerovjesnik rekao: Među vama je najbolji onaj koji uči Kur'an i podučava Kur'anu.Preferiranje učenja Kur'ana nad borbom na Allahovom putu, neko bi mogao da smatra pretencioznim stavom Sufjana es-Sevrija, ali i naredni hadis koji prenose Nu'man bin Bešir i Enes, radijallahu anhuma, potvrđuje njegovo mišljenje. Naime, Vjerovjesnik, s.a.v.s., je rekao: Najvredniji ibadet mojih sljedbenika jeste učenje Kur'ana.
Učenje Kur'ana je najpotpuniji oblik zikra i dove
Razmotrimo li sadržaj Kur'ani kerima, uvidjet ćemo da on obiluje raznovrsnim oblicima slavljenja i veličanja Allaha Uzvišenog kao i raznolike forme dova kojima nas naš Gospodar podučava kako da mu se molimo i kako da ga dozivamo. Stoga je učenje Kur'ana najoptimalnije spominjanje Allaha i, samim tim, Allahu najdraže.
Učenje Kur'ana nadomješćuje dove koje su nam potrebne i koje često upućujemo. Štaviše, umjesto njih, učeći Kur'an, obećavaju nam se veće nagrade. Imam Tirmizi u Džami'us-sunenu navodi hadisi-kudsi u kojem stoji: Slavljeni i Uzvišeni Gospodar kaže: Onome koga zikr i učenje Kur'ana zabave od upućivanja dove Meni, dat ću više nego što dajem onima koji Me mole. A govor Uzvišenog i Slavljenog Allaha uzvišen je nad drugim govorom kao što je Allah uzvišen nad Svojim stvorenjima.
Za učenje Kur'ana obećane su višestruke nagrade
Koliko je Allahu, tebareke ve teala, drago da učimo Njegove ajete, razumijemo iz poznatog hadisa koji prenosi Abdullah bin Mes'ud, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Ko prouči samo jedan harf (slovo) iz Kur'ana učinio je dobro djelo, a za dobro djelo nagrada je deseterostruka. Ja ne kažem da je ELIF LAM MIM jedan harf, nego je ELIF harf, LAM je harf i MIM je harf.
Od Abdullah bin Mes'usa, r.a., također se prenosi hadis da je Resulullah, s.a.v.s., rekao: Učite Kur'an, jer Uzvišeni Allah neće kazniti srce u kojem je Kur'an. Kur'an je Allahova gozba, siguran je onaj ko joj prisustvuje, i neka se raduje nagradi onaj ko voli Kur'an.
Blago li se jezicima koji izgovaraju Kur'an
Ko uči Kur'an u Allahovoj je zaštiti i milosti. Svaki Allahov rob počašćen je izgovaranjem njegovih uzvišenih ajeta. Imam Darimi bilježi hadis od Ebu Hurejre da je Resulullah, s.a.v.s., rekao: Allah, dž.š., učio je sure Taha i Jasin na hiljadu godina prije nego što je svijet stvorio, pa kada su meleki čuli Kur'an, rekli su: Blago li se ummetu kojem je ovo objavljeno, Blago li se grudima koje će ovo nositi, blago li se jezicima koji će ovo izgovarati.
Učenjem Kur'ana najlakše se postiže blizina Stvoritelja svjetova. Imam Gazali, rahimehullahu, navodi da je Ahmed bin Hanbel usnio Allaha Uzvišenog i tom prilikom Ga upitao: Šta je najvrednije, Gospodaru, čime Ti se bliski približavaju? A On mi reče: Mojim govorom Ahmede! Dalje pitah: Gospodaru moj, uz njegovo razumijevanje ili bez njega? Odgovori mi: I uz razumijevanje i bez njega.
Meleki su prisutni na mjestima gdje se uči Kur'an
Meleki su se zadivili kada su ga prvi put čuli Kur'an i oni to čine i okupljaju se kada god se pojedinac ili grupa odluči na učenje Kur'ana. Melodično i pravilno učenje Kur'ana privlači meleke kao što mirisni cvijet i med privlače pčele.Od Šedad bin Evsa, r.a., prenosi se da je Alejhisselam kazao: Kad god jedan musliman legne u postelju pa prouči neku suru iz Allahove Knjige, Allah mu odredi meleka koji ga čuva kako mu se ne bi desilo ništa neugodno, sve dok se ne probudi.
Usejd bin Hudajr, r.a., pripovjeda da je jedne noći učio suru El-Bekare dok mu je konj bio svezan nedaleko od njega, ali jako uzrujan. Kada bi prestao učiti i on bi se smirio. Ponovo je započinjao učiti i on bi se ponovo usplahirio. Njegov sin Jahja je bio blizu, iza njega, i u jednom trenu pogledao je u nebo i vidio nešto poput sjene ili oblaka sa dosta svjetiljki. Kada je osvanuo otišao je i ispričao Vjerovjesniku, s.a.v.s., šta se desilo, pa ga je Vjerovjesnik upitao: Znaš li šta je to bilo. Ne znam, rekao je. To su bili meleki koji su se približili radi tvoga glasa. Da si nastavio mogli su ih i ostali ljudi gledati i oni se ne bi sakrivali od njih. U predaji koju bilježi Hakim kaže se: To su meleki koji su se spustili radi tvoga učenja i da si nastavio svoje učenje, vidio bi čudesa.
Od El-Berra'a, r.a., prenosi se slična predaja da je neki čovjek učio suru El-Kehf, a pored njega bio je njegov konj svezan s dva užeta. U jednom trenutku jedan oblačić se počeo spuštati prema učaču sve bliže i bliže, a konj je počeo da bježi. Sutradan je otišao Vjerovjesniku, s.a.v.s., i ispričao šta mu se dogodilo, pa mu je Alejhisselam rekao: To je smirenost (sekina) koja se spušta radi Kur'ana, a u drugim verzijama hadisa kaže se: To je smirenost koja se spušta s Kur'anom, odnosno na Kur'an.
Smirenost (sekina) koja prati učenje Kur'ana posebno je izražena kada se okupi grupa vjernika da uči Kur'an u nekoj džamiji. Alejhisselam je rekao: Kada god se okupi grupa ljudi u nekoj Allahovoj kući radi učenja i proučavanja Kur'ana na njih se spusti smirenost, obaspe ih milost, okruže ih meleki i Allah ih spomene kod onih koji su kod njega. Oni koji su kod Njega, je sintagma za najodabranije meleke koji kruže i uzdržavaju Aršur-Rahman, prijesto Svemilosnog.
U drugoj predaji prenosi se od Muavije da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., jednom prilikom zatekao grupu ashaba koji su bili okupljeni u halki pa ih je upitao: Što ste se okupili? Okupili smo se da spominjemo Allaha i da Mu zahvaljujemo na blagodati upute, islamu i imanu' odgovoriše. Alejhisselam reče: Sada mi dođe Džibril, alejhisselam, i reče mi da se Allah Uzvišeni s vama ponosi pred melekima.
U drugom predanju navodi se od Ebu Hurejre, r.a., da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Skupovima na kojima se Allah spominje, a najvredniji su oni na kojima se Kur'an uči, spušta se smirenost, prisustvuju im meleki, obaspe ih rahmet i Allah ih spomene na svome prijestolju (aršu).
Navedeni hadisi upućuju na zaključak da se u posebno odlikovana djela ubraja okupljanje u džamijama radi učenja i tumačenja Kur'ana. Abdullah bin Abbas, radijallahu anhuma, jednom je upitan: Koje djelo je najbolje?, pa je odgovorio: Spominjanje Allaha Uzvišenog, i okupljanje u Allahovim kućama (džamijama) radi proučavanja Allahove knjige. Kad god se ljudi okupe, meleki ih obujme svojim krilima, i oni su u Allahovom gostoprimstvu sve dok ne promijene razgovor (dok ne počnu pričati o običnim temama).
Posebno odabrano vrijeme za zajedničko učenje i proučavanje Kur'ana je poslije sabah-namaza. 'Atije bilježi od Ebu Seida el-Hudrija, r.a., da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Kad god se ljudi sakupe poslije klanjanog sabah namaza u džamiji da proučavaju i podučavaju Allahovoj Knjizi, Allah im odredi meleke koji za njih mole oprost, sve dok ne promijene temu razgovora.
Jezid er-Rekaši prenosi od Enesa, r.a., da su u njegovo vrijeme poslije klanjanog sabah-namaza u džamiji, sjedali u halke i proučavali propise vjere i spominjali Allaha Uzvišenog.Ta praksa zadržala se diljem islamskog svijeta. U džamiji „Ibnu Arebi“ djeca i omladina dolazi u zoru i sve do izlaska sunca uči Kur'an napamet. Ta džamija postala je najpoznatija u Damasku po broju hafiza Kur'ana. Kod nas, grupno učenje Kur'ana najviše se praktikuje tokom ramazana kada se uči mukabela i tumače ajeti proučenog kur'anskog džuza.
O poštivanju učača Kur'ana
Poštivanje učača Kur'ana znak je respekta prema Allahovoj, dž.š., objavi. Rekli smo da su se oni koji uče i poučavaju Kur'anu okitili najljepšim svojstvima koja Uzvišeni voli. Zapravo, to je poštivanje Allahovih svetinja o kojima On u Kur'anu kaže: A ko poštuje Allahove svetinje, uživat će milost Gospodara svoga. (Eš-Šu'ara' 215) Znak poštivanja i veličanja svetinja Milostivog, slikovito je objasnio Resulullah, s.a.v.s., kada je rekao: Znak veličanja Allaha je poštivanje: starca muslimana, hafiza Kur'ana koji ne pretjeruje i Kur'an ne zanemaruje, te poštivanje pravednog vladara.
Od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je rekla: Allahov Poslanik, s.a.v.s., nam je naredio da ljudima dajemo mjesto koje zaslužuju. Dok se u predaji Džabira bin Abdullaha navodi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., ukopavajući, poslije Bitke na Uhudu, dvojicu po dvojicu šehida u mezar, upitao: ejjuhuma ekseru ahzen lil-Kur'ani - Koji je znao više Kur'ana napamett? Nakon što bi mu pokazali na jednog od njih, Allahov Poslanik bi tome davao prednost i spuštao ga prvog u kabur.
Učačima Kur'ana Allahov Poslanik, s.a.v.s, je iskazivao poštovanje još za njihova života. Tako Ebu Mes'ud el-Ensari el-Bedri priča da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Ljude u namazu predvodi onaj ko najviše i najbolje uči Allahovu Knjigu. A Ibn Abbas, radijallahu anhuma, kaže: Istaknuti učači Kur'ana (hafizi) bili su članovi hazreti Omerovog Konsultativnog vijeća (šure), bez obzira da li su bili starci ili mladići.
Allahove počasti Džennetlijama
Uzvišeni će učačima Kur'ana u Džennetu prirediti posebna iznenađenja i počasti. Doživjet će tu čast da će im njihov Stvoritelj učiti Kur'an. Tirmizi i Hakim bilježe predaju od Burejde, r.a., da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Zaista će Džennetlije, svakoga dana, ulaziti Svemogućem, dva puta, pa će im On učiti Kur'an. Svaki od njih sjedat će na mjesto koje je za njega pripremljeno, od zlata, srebra, bisera i dragog kamenja. To će za njih bit radost kakvu nikada prije nisu doživjeli, niti su ikada išta ljepše i veličanstvenije čuli od toga. Zatim će se vratiti uživajući u toj radosti i iščekujući tu blagodat ponovo.
Autor djel El-Firdevs bilježi predanje od Ebu Hurejre da je Alejhisselam rekao: Džennetlijama će Allahovo, dž.š., učenje Kur'ana izgledati tako kao da ga nikad prije nisu čuli.Takođe se navodi da će Allah Uzvišeni učiti svim stanovnicima Dženneta suru Er-Rahman kako bi ih na taj način posebno obradovao i iskazao im svoju počast i dobrotu.
Gospodaru naš, smjerno Te molimo da učiniš Kur'an našim vodičem u životu, drugom u kaburu, zagovornikom na Sudnjem danu i društvom koje će doživjeti radost slušanja Allahovog učenja Kur'ana. Amin!

Prenosi se da je Poslaniku saws dosao jedan beduin, pa ga upitao ko je ta osoba kome covjek treba da bude najzahvalniji i kome treba da ukaze najvise postovanja, pa je Poslanik saws rekao: majka, pa je to ponovio tri puta , da bi zatim spomenuo oca. (Predaju biljezi imam Buhari)
U jednom drugom hadisu, kaze Allahov poslanik : " Dzennet je pod nogama vasih majki ." (Nesai)Postoji jos mnogo predaja u kojima se spominje duznost djece prema svojim roditeljima, a posebno prema svojoj majci.
Cesto se covjeku moraju desiti neke stvari u zivotu pa da covjek uvidi da neke ajete ili hadise nije bas najbolje shvatio, mada je mislio da ih shvaca u potpunosti. Naime kada se covjek ozeni i kada hanuma zatrudni , tada insan ima priliku gledati kroz sta jedna zena mora proci dok je trudna. Kako covjek brzo predje (procita) preko ovog ajeta kada uci u Kur`anu : " Mi smo naredili covjeku da bude poslusan roditeljima svojim. Majka ga nosi A NJENO ZDAVLJE TRPI...". (Lukman 14) A koliku poruku nosi ovaj ajet u sebi.
Osjecaj slabosti, povracanje, razliciti bolovi u tijelu, periodi kada se ne moze da jede, psihicke promjene itd itd . Kako jos biva kada djete naraste i oteza u stomaku, pa onda dolazi porodjaj i bolovi koji on nosi sa sobom.Ovo je samo djelic onoga kroz sta zena prolazi u trudnoci. Pa hajd da se zavrasava sa tim, nego tada pocinje drugi dio, koji nije puno laksi od prvog, ako nije i tezi.
Koliko samo u toku prve godine treba pelena zamjeniti, koliko puta treba dijete nahraniti, napojiti, koliko se placa treba naslusati, koliko nesanih noci probdjeti. A vecinom ovo majke rade. Dobro, Allah dz.s.je dao zeni takav osjecaj da se ona moze lakse boriti sa ovim, ali zbog toga su i te pocasti koje majka ima.
Svakom od nas treba da je na umu da su i nase majke kroz sve ovo prolazile, neke manje neke vise, dok su nas u stomaku nosile, a poslije, mnogo godina kao djecu odgajale i brigu vodile. Neopisiv trud je ulozen u nas. Nije Boziji Poslanik saws uzalud rekao: " Najvise nad covjekom ima prava njegova majka , a nad zenom njezin muz ". A koliko smo mi zahvalni i kakav je nas odnos prema nasim majkama? Odnos za koji ce mo biti pitani pred Gospodarom svemira.

Stid kod zene



Lice okiceno stidom je poput bisera blistavog i dobro cuvanog. Nema ljepseg, boljeg i zahvalnijeg ukrasa od hidzaba stida. Najvrjednija stvar koju cedna muslimanka stice hidzabom jeste stid, koji je na stepenu ograde koja stiti njeno postenje i neporocnost. Mnogi smatraju stid sitnicom, a on je kod Allaha swt...
....nesto ogromno. U Buharijinoj zbirci hadisa je spomenut i ovaj hadis: "Stid je dio imana" ili "Stid je svako dobro, tj. u njemu je svako dobro. Stid je ukrasen blistavoscu i uzvisenoscu, a gubitak stida je gubitak sjaja, ljepote u uzvisenosti. Zena koja je izgubila stid ima veoma ruzan izgled i musku grubost, tako da covjek , pri susretu s njom, nije siguran radi li se o zensku ili musku.
Stid je kod svakoga dobro i ljepota, ali je on na zenama najljepsi. Ako zelimo saznati kakva je nesreca gubljenja stida, pogledajmo neke zemlje u kojima je stid napustio zene i gdje su se one prestale njime ukrasavati. Pocele su vjerovati da ljudi kao hajvani koje ne iznenadjuje moralna devijacija, lose ponasanje, bolesne navike, odvratnosti i drugi grijesi. Oni smatraju da je normalno da se i one tako ponasaju i pri tome se ne stide Allaha swt, niti Njegovih stvorenja. Njima nije stalo da im cast ostane neukaljana, niti da se po dobru spominju za vrijeme zivota i poslije njega. Ovakav odnos prema stidu je u stilu ovih Pioslanikovih saws rijeci: "Ako se ne stidis, radi sta hoces" (Buharija).
Postoje dvije vrste stida: urodjeni stid i stid protkan imanom. Urodjeni stid ima svaki covjek, a primjer ove vrste stida je sto se svaki covjek pred drugim stidi pokazati svoj polni organ. Stid kao rezultat imana je svojstvo koje vjernika sprecava od cinjenja grijeha i straha od Uzvisenog Allaha. Ovaj vid stida je osobina koju vjernik stice i kiti se njome. On nije kompleks koji vjernika sprjecava i sputava i radi kojeg se nelagodno osjeca, vec svojstvo koje mu u svakoj situaciji omogucava da se ponasa prirodno i sukladno nacelima svoje vjere.
Zato bi muslimani trebali navikavati svoje kcerke na stid, na svojstvo koje je Allah swt odabrao nad drugim svojstvima. Stid je znak imana, a nedostatak stida je nedostatak imana. Stid je svojstvo koje svima dobro stoji, ali stid na zeni je najljepsi. Sjetimo se Suajbovih kcerki i njihova stida. Kad ih je Musa a.s. sreo kraj bunara iz koga su tocile vodu i kad mu je jedna od njih pokazivala put, Kur'an je ovako opisuje: "I jedna od njih dvije dodje mu poslije, iduci stidiljivo...." (El-Kasas, 25). Ibn ebi-Hatem pripovjeda i kaze: "Ona je bila jedna od onih zena koje bez razloga ne izlaze iz svojih kuca. Dosla je pokrivena, a rukavom svoje ruke je zaklanjala lice od stida."
Hidzab je znak imana, hidzab je olicenje ljepote, nevinosti i krijeposti, hidzab je je cistota, ali hidzab je i znak stida. Ovdje treba razgraniciti stid kao pohvalno svojstvo od stida kao kompleksa koji covjeka sputava i ogranicava.
Hfz. mr. Senaid Zaimovic

Ne zovi me na GRIJEH


Bijase nekad neki mladic koji je prodavao odjecu i, radeci taj posao, obilazio domacinstva. Bio je, uz to, veoma lijep. Jednog dana ugledala ga je neka zena i pozvala da udje u njenu kucu. Kada je usao, kazala mu je: "Ja te nisam pozvala da bih nesto od tebe kupila, nego sam te pozvala zato sto mi se svidjas, a sada u kuci ....
...nema nikoga." Nakon sto ga je pozvala da s njom ode u postelju, on ju je podsjetio na to da postoji Allah i pokusao ju je zastrasiti Njegovom bolnom kaznom, ali, bez uspjeha. Ona nije odustajala. Stavise, bila je sve nasrtljivija. Kada je vidjela da se on susteze od harama, rekla mu je: "Ako ne budes uradio ono sto ti naredjujem, ja cu zapomagati pred ljudima i reci im: "Usao je u moju kucu da me obecasti! Ljudi ce u to povjerovati jer si ti vec u mojoj kuci."
Kada je shvatio da je ona ustrajna u namjeri da ucini grijeh, rekao joj je: "Hoces li mi dozvoliti da udjem u zahod?" Ona se obradobvala i pomislila da je on pristao na njen ultimatum. Dok je ulazio u zahod, njegovo tijelo se treslo od straha da ne bi pao u grijeh. Govorio je sam sebi: "Gospodaru moj, sta da radim? Uputi me, o Ti koji upucujes smetene!"
Iznenada mu sinu ideja: "Znam dobro da ce jedan od onih koje ce Allah staviti u svoj hlad, na Dan kada drugog hlada osim Njegovog nece biti,covjek koga je pozvala ugledna i lijepa zena da s njom ucini blud, a on joj je odgovorio: "Ja se bojim Allaha! Ja znam da ko ostavi nesto u ime Allaha, Allah ce mu u zamjenu dati ono sto je bolje od toga. Mnoge strasti uzrokuju kajanje do kraja zivota: " Sta cu dobiti od ovoga grijeha osim to da ce Allah iz moga srca srca podici svjetlo imana i njegovu slast? Necu uciniti nikada haram, ali sta da uradim?
Da li da se bacim sa ovog prozora? Ne, ne mogu to uciniti! On je zatvoren i tesko ga je otvoriti...Onda cu namazat svoje tijelo ovim izmetom i prljavstinom, valjda ce me kada me vidi u takvom stanju, ostaviti na miru. Odlucio je, uistinu, da to uradi. Potom je zaplakao i rekao: "Gospodaru moj i Stvoritelju moj! Strah od tebe naveo me je da uradim ovo djelo. Zamjeni mi ga necim sto je bolje od toga!"
Izasao je takav iz zahoda, a ona, kada ga je vidjela, povikala je: "Izlazi napolje, o ludace!" Uzeo je svoje stvari i krenuo prestrasen, iscekajuci reakcije - sta ce ljudi kazati o njemu...Ljudi mu se, na putu kojim je prosao, smijali,sve dok nije stigao kuci. Tu je, sretan sto se spasio, odahnuo, a onda skinuo odjecu, usao u kupatilo i okupao se. Medjutim sta se desva?
Hoce li Allah ostaviti Svoga roba i sticeneka tek tako, nezasticenog? Ne, nikako! Kada je izasao iz kupatila, Allah dz.s., mu je, zauzvrat, dao nesto velicanstveno. Dao mu je nesto sto je ostalo u njegovom tijelu cijelog zivota, a i poslije. Allah mu je dao miris koji je poput miska izlazio iz njegovh tijela. Ljudi su osjecali taj miris na nekoliko metara udaljenosti pa je zbog toga prozvan Mirisavi Miski.
Taj je miris stvarno izlazio iz njegovog tijela. Allah mu je dao to u zamjenu za neugodni miris nedzaseta koji je, za nekoliko trenutaka, nestao zauvijek. Kada je umro i kada su ga stavili u kabur, nad kaburom su napisali: " Ovo je kabur Mirisavog Miskija". Taj kabur se nalazi u Siriji.
Tako je to, o covjece, muslimanu! Allah dz.s. ne ostavlja svog doborg roba nezasticenog, nego ga brani: "Allah zasita stiti vjernike; Allah sigurno ne voli nijednog izdajnika, nezahvalnika." (El-Hadzdz, 38)

måndag 26 november 2007

Dzennet i dzehennem


Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Kada je Allah stvorio Dzennet i Dzehennem, poslao je Dzibrila u Dzennet i rekao mu: "Otidji, pogledaj Dzennet i nagradu koju sam pripremio stanovnicima Dzenneta. Dzibril ode, pogleda Dzennet i nagradu pripremljenu njegovim stanovnicima, i kada se vrati, rece Uzvisenom Allahu:
- "Tvoje mi moci, u Dzennet ce uci svako ko za njega cuje!"
Allah naredi pa se Dzennet okruzi neugodnostima i rece Dzibrilu: "Vrati se i pogledaj kakvu sam nagradu pripremio stanovnicima Dzenneta. Kada se Dzibril vrati Dzennetu, ugleda Dzennet okruzen neugodnostima, i odmah se vrati Allahu:
- Tvoje mi moci, bojim se da ce iko uci u Dzennet!
- Otidji i pogledaj Dzehennem i kaznu koju sam pripremio stanovnicima Dzehennema - naredi mu Allah.
Kada dodje do Dzehennema i ugleda njegovu razbuktalu vatru, vrati se nazad i rece:
- "Tvoje mi moci, niko ko cuje za Dzehennem, nece uci u njega!"
Allah naredi da se Dzehennem okruzi strastima, i rece Dzibrilu da ga ponovo pogleda. Kada ugleda Dzehennem, Dzibril progovori:
- Tvoje mi moci, bojim se da ce se iko spasiti Dzehennema!"


(Tirmizi, Ebu Davud i Nesai, hadis hasen sahih)

torsdag 22 november 2007

Hidzab je znak cistoce



Smisao i mudrost naredbe o pokrivanju zena ogleda se u ovom Kur'anskom ajetu: "A ako od njih nesto trazite, trazite to od njih iza zastora. To je cistije i za vasa i za njihova srca..." Hidzab cisti srca vjernika i vjernica. Jer, sto oci ne vide, srce ne pozeli.

Ako oci gledaju, postoji mogucnost da i srce pozeli. U svakom slucaju, srce je cistije kad oko ne gleda u ono sto mu je zabranjeno. Tad su veoma male realne mogucnosti za pojavu smutnje. Zato je hidzab cistiji za srce i sprejecava eventualnu potvoru. Hidzab je jak cuvar i veliki zastitnik.

Kad postoji pregrada u odnosima medju dvoje tudjinaca, tada postoji i nada da nece doci do sumnjicenja, i ne daj Boze, nemorala. Ko god je postavio perdu izmedju sebe i suprotnog pola, sacuvao je svoj iman. Zato je hidzab, koji je svojevrsna pregrada izmedju dvoje ljudi, znak dusevne cistoce. Skidanjem hidzaba, mi skidamo stit, a kad njega nema, vrata smutnji su otvorena.

Ima li ista cistije od muslimanke koja nosi mahramu? Ima li ista ljepse i srcu milije kad musliman ugleda grupu djevojaka sa marama? Zar to nije simbol cisotote i cednosti?
Hfz. mr. Senaid Zaimovic

onsdag 21 november 2007

Izbor bracnog druga


Izbor bračnog druga jedna je od najvažnijih tema u životu čovjeka, posebno zbog toga što veći dio svog života on provede u braku. S kim će muškarac, odnosno žena živjeti slijedećih četrdeset godina trebalo bi da bude velika briga i izazov svakog mladića i djevojke zbog kojih će ovoj temi posvetiti mnogo više vremena.
Žalosno je da današnji muškarci mnogo više pažnje i truda utroše prilikom odabiranja auta s koji će provesti dvije ili tri godine, nego na izbor budućeg bračnog druga s kojim će živjeti cijeli život.

Opsirnije...

BISERI I MUDROSTI


MOMENTI PRIMANJA DOVE U časnim tekstovima stoji da se dova prima u sljedećim vremenima: -Lejletul-kadr, -Mjesec ramadan, -Džumanska noć, -Bajramske noći, -Vrijeme zadnje trećine noći, -U vrijeme zore, -U posljednji džumanski sahat, -U vrijeme između ezana i ikameta, -U vrijeme silaska neke nevolje, -Nakon propisanoga namaza, -Poslije učenja Kur`ana, -Prilikom činjenja sedžde, -Pri spuštanju kiše, -Prilikom kretanja u borbu na Allahovom putu, -U vrijeme kada je srce čisto, -U vrijeme iftara, -Između podne i ikindija-namaza, -U vrijeme putovanja, -U vrijeme teških okolnosti. DESET BESKORISNIH STVARI -Znanje bez praktične primjene, -Djelo bez iskrena nijjeta i bismille, -Imetak od koga sakupljač nema koristi – ni na dunjaluku, ni na ahiretu, -Srce bez ljubavi i želje prema Allahu, -Tijelo bez pokornosti Allahu, -Ljubav bez zadovoljstva i odanosti, -Neiskorišteno vrijeme za postizanje dobročinstva i blizine, -Jalovo razmišljanje, -Usluga koja ne približava Allahu, niti donosi dunjalučku korist, -Strah od stvorenja čiji je život u Allahovoj ruci. PRESTANI!, DOBIT ĆEŠ: -Prestani sa glupošću, dobit ćeš mudrost. -Ne pretjeruj u hrani, osjetit ćeš slast ibadeta. -Ne pretjeruj sa smijehom, bit ćeš poštovan. -Ne gledaj u svašta, postići ćeš skrušenost. -Prestani sa pretjeranim humorom, dobit ćes sjaj pogleda. -Ko napusti ljubav prema dunjaluku, dobit će ljubav prema ahiretu. ZEKAT TIJELA Imam El-Gazali kaže: "Na svaki dio tvog tijela dužan si zekat dati: -Zekat srca: `Razmišljati o Allahu, Njegovoj moći, mudrosti i veličini.` -Zekat oka: `Vidjeti pouku i oboriti pogled.` -Zekat uha: `Slušati zvuke spasa od vatre.` -Zekat jezika:`Govor što približava Allahu.` -Zekat ruke: `Ustezanje od zla i prihvatanje dobra.` -Zekat noge: `Korak prema hrani srca i selametu dina.` AKO HOĆEŠ: 1. Da u jednom danu stekneš hiljadu dobrih djela i izbrišeš hiljadu loših, reci sto puta: "SubhanAllah" (Muslim) 2. Da ti nikne palma u Džennetu, reci: "subhanallahil lazim" (Et-Tirmizijj, Ez-Zehebi). 3. Da postignes blaga Dženneta, reci: "la hawle we la kuvvete illa billahil azim." (Muttefekun alejhi) 4. Da ti budu oprošteni grijesi, makar bili kao pjena na moru, reci sto puta na dan: "subhanallahi we bi hamdihi." (Muslim) 5. Da ti Allah bude dovoljan za ono što želiš, reci sedam puta:"HasbijAllahu la ilahe illa huve alejhi tewekkelltu we huve rabbul arsil azim". (Ebu-Davud, Et-Tirmizijj) 6. Da ti Allah oprosti grijehe, reci tri puta:"Estagfirullahel azimel lezi la ilahe illa huwel hajjel kajjume we etubu ilejhi". (Ebu-Davud, Et-Tirmizijj) POUKA Razbolio se jedan beduin pa mu rekoše da će umrijeti, a on upita:"Pa kud će onda sa mnom"? "Allahu" - odgovoriše mu oni. Na to će on: Pa zašto bi mi bio mrzak povratak Onome od koga jedino očekujem hajr"?!

ZA ONE KOJI MISLE! (SELEKCIJA AJETA-PREVOD ZNAČENJA)


Zar su oni iz nicega stvoreni ili jesu li se sami stvorili?! Zar su oni nebesa i Zemlju stvorili?! Ne, (u to) nisu uvjereni. (At-Tur, 35-36) Kazite vi Meni: sta biva s onim sto posijete? Da li mu vi dajete snagu da nice, ili to Mi cinimo? (Al-Waqi'a, 63-64) Kazite vi Meni: vodu koju pijete - da li je vi ili Mi iz oblaka spustamo? (Al-Waqi'a, 68-69) Kazite vi Meni: vatru koju palite - da li drvo za nju vi ili Mi stvaramo? (Al-Waqi'a,71-72) Kazite vi Meni: da li sjemenu koje ubacujete vi oblik dajete ili Mi to cinimo? (Al-Waqi'a, 58-59) A zasto ne razmisle sami o sebi? (Ar-Rum, 8) Allah vas iz trbuha majki vasih izvodi, vi nista ne znate, i daje vam sluh i vid i razum da biste bili zahvalni. (An-Nahl, 78) Reci: "Kazite vi meni, ako bi vas Allah sluha vaseg i vida lisio i srca vasa zapecatio, koji bi vam bog, osim Allaha, to vratio?" (Al-An'am, 46) Reci: 'Kazite vi meni - ako bi Allah dao da vam noc potraje vjecno, do Sudnjeg dana, koji bog bi vam, osim Allaha, svjetlo dao? Zar ne cujete?' (Al-Qasas, 71) Reci: 'Kazite vi meni - ako bi Allah dao da vam dan potraje vjecno, do Sudnjeg dana, koji bog bi vam, osim Allaha, noc dao da u njoj otpocinete? Zar ne vidite?' (Al-Qasas, 72) Reci: "Posmatrajte ono sto je na nebesima i na Zemlji!" (Yunus, 101) Zar se moze sumnjati u Allaha, Stvoritelja nebesa i Zemlje? (Ibrahim, 10) On vam pokazuje dokaze Svoje, pa koje od Allahovih dokaza ne priznajete?( Al-Mu'min, 81) I jedan od dokaza Njegovih je stvaranje nebesa i Zemlje, i raznovrsnost jezika vasih i boja vasih; to su, zaista, pouke za one koji znaju. (Ar-Rum, 22) Onaj koji je nebesa i Zemlju stvorio i koji vam spusta s neba kisu pomocu koje Mi dajemo da ozelene bacse prekrasne, - nemoguce je da vi ucinite da izraste drvece njihovo. - Zar pored Allaha postoji drugi bog? (An-Naml, 60) Neka covjek pogleda u hranu svoju; Mi obilno kisu prolivamo, zatim zemlju pukotinama rasijecamo i cinimo da iz nje zito izrasta i grozdje i povrce, i masline i palme, i basce guste, i voce i pica, na uzivanje vama i stoci vasoj. ('Abasa, 24-32) Na nebesima i zemlji, zaista, postoje dokazi za one koji vjeruju. I stvaranje vas i zivotinja koje je razasuo dokazi su za ljude koji su cvrsto ubijedjeni; i smjena dana i noci i kisa koju Allah s neba spusta da pomocu nje zemlju, nakon mrtvila njezina, ozivi i promjena vjetrova - dokazi su za ljude koji imaju pameti. (Al-Gatiya, 3-5) Zar zemlju posteljom nismu ucinili, i planine stubovima, i vas kao parove stvorili, i san vas pocinkom ucinili, i noc pokrivacem dali, i dan za privredjivanje odredili, i iznad vas sedam silnih sazidali, i svjetiljku plamtecu postavili? Mi iz oblaka vodu obilnu spustamo i cinimo da uz njenu pomoc raste zito i bilje, i basce guste. (An-Naba', 6-16) Stvaranje nebesa i Zemlje, smjena noci i dana, ladja koja morem plovi s korisnim tovarom za ljude, kisa koju Allah pusta s neba pa tako u zivot vraca zemlju nakon mrtvila njezina - po kojoj je rasijao svakojaka ziva bica, promjena vjetrova, oblaci koji izmedju neba i Zemlje lebde - doista su dokazi za one koji imaju pameti. (An-Naba', 164) Upitaj: 'Ko vas hrani s neba i iz zemlje, cije su djelo sluh i vid, ko stvara zivo iz nezivog, a pretvara zivo u nezivo, i ko upravlja svim?' - 'Allah!' - Reci ce oni -, a ti reci: 'Pa zasto Ga se onda ne bojite? (Yunus, 31) Allah svjedoci da nema istinskog boga osim Njega - i meleki i uceni (svjedoce isto)- i On pravdu vrsi,pravedno postupa. Nema istinskog boga osim Njega, Silnog i Mudrog! (Ali 'Imran, 18) On daruje znanje onome kome hoce, a onaj kome je znanje darovano - darovan je blagom neizmjernim. A shvatiti mogu samo oni koji su razumom obdareni. (Al-Baqara, 269) Reci: 'Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!' (Sad, 9) A Allaha se jedino boje od robova Njegovih - uceni. (Al-Mu'min, 28)

tisdag 20 november 2007

Zadovoljstvo Allahom, islamom i Muhammedom, s.a.v.s.


Ako malo pogledamo i osvrnemo se na naše molbe i dove, vidjet ćemo da u većini slučajeva molimo Allaha, dž.š., da nam podari ono što će nas obradovati i zadovoljiti a da otkloni od nas ono što će nas rastužiti i otežati nam ovosvjetski život. Mislim da je nužno da se zapitamo: šta je sa puno časnijim i uzvišenijim dovama i traženjima? Preispitajmo naše postupke i stanja naših srca prije nego dođe Dan u kome će se otkloniti sve sumnje i otkriti sve zavjese i kada će ljudi biti pitani o onome kome su usmjeravali svoje ibadete, o životnom putu, programu i uzoru kojim su bili zadovoljni. Odgovor na ovo pitanje će znati onaj ko istinski bude zadovoljan Allahom, dž.š., kao Gospodarom, Islamom kao vjerom i Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, kao poslanikom, pa makar bio nepismen i ne znao ni čitati ni pisati. U suprotnom, čovjek neće moći odgovoriti, pa makar bio i veliki znalac i posjedovao najveće ovosvjetske titule i diplome. Kaže Allah, dž.š.: "Allah će vjernike postojanom riječju učvrstiti i na ovome i na onome svijetu, a nevjernike će u zabludi ostaviti; Allah radi što hoće." (Prijevod značenja - Ibrahim, 27.) Kaže šejh Sa'di u komentaru ovoga ajeta:"Allah, dž.š., će učvrstiti Svoje robove vjernike koji su srca ispunili vjerovanjem a zatim udovima potvrdili to vjerovanje, čineći naređena i dobrovoljna djela." (Tefsirus-Sa'di 4/140) Zadovoljstvo Allahom, dž.š., kao Gospodarom,znači osjećanje zadovoljstva u Njegovom obožavanju, ljubavi prema Njemu, strahu od Njega i strahopoštovanja prema Njemu. Također, zadovoljstvo Njegovim upravljanjem i određivanjem, oslonac samo na Njega, traženje pomoći i potpore samo od Njega, zadovoljstvo svime onim što On radi, mržnja i preziranje svih drugih božanstava i kumira. Zadovoljstvo Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, kao poslanikom,znači: potpuna poslušnost i pokornost njemu i svijest da nam je on preči od nas samih. Zadovoljstvo Islamom kao vjerom,znači zadovoljstvo njegovim naredbama i zabranama, pa makar se one kosile sa našim prohtjevima i strastima. Onaj čije zadovoljstvo bude u ovim granicama, izgradio je u svom srcu istinsko i živo vjerovanje koje ima svoj okus i slast, kao što kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Onaj ko bude zadovoljan Allahom, dž.š., kao gospodarom, Islamom kao vjerom i Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, kao poslanikom, osjetio je slast imana." (Muslim) Nema sumnje da osjećaj slasti imana prouzrokuje bliskost i ljubav prema Allahu, dž.š., i onome što On voli, kao što prouzrokuje mržnju i odbojnost prema svemu onome što udaljava od Allaha, dž.š., i onoga što On voli. Kako je potrebno da se ovo zadovoljstvo stalno obnavlja i potvrđuje, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, savjetuje nas da poslije svakog ezana kažemo: Zadovoljan sam Allahom dž.š., kao Gospodarom, Islamom kao vjerom i Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, kao poslanikom. (Muslim, Nesai,Tirmizi) Možda je jedan od najvećih dokaza i pokazatelja zadovoljstva Allahom dž.š., kao Gospodarom, zadovoljstvo Njegovim propisivanjem i sudom bez obzira da li se radilo o šerijatskom (zakonodavnom) ili odredbenom propisivanju i sudu. Zadovoljstvo Allahovim, dž.š., propisivanjem i Šerijatom je vadžib ili, bolje rečeno, uslov za ispravnost čovjekovog vjerovanja, kao što kaže Allah, dž.š.: "Tako Mi tvoga Gospodara, oni neće vjerovati sve dok za sudiju, u međusobnim sporovima, tebe ne prihvate, zatim zbog toga u svojim prsima nikakvu tegobu ne osjete i dok se potpuno ne pokore." (Prijevod značenja - En-Nisa', 65.) Zadovoljstvo Allahom - obaveza vjernika Rekao je Imam Ibnul-Kajjim u komentaru ovog ajeta:"Zadovoljastvo Allahom, dž.š., kao zakonodavcem, obaveza je i smatra se osnovom Islama i njegovim postoljem. Čovjeku je obaveza da bude zadovoljan Allahom, dž.š., bez ikakvog osjećaja neugodnosti, bez pogovora i suprotstavljanja. Allah, dž.š., se kune u ovome ajetu da vjerovanje ljudi neće biti ispravno sve dok Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ne uzmu za sudiju u svim međusobnim sporovima i zbog toga ne osjete nikakvu tegobu u prsima i potpuno se ne pokore. Na ovaj način oni iskazuju istinsko zadovoljsvo Allahovom, dž.š., presudom. Uzimanje Allahovog, dž.š., zakona za sudiju na stepenu je Islama, zadovoljstvo tom presudom je na stepenu imana, a potpuna predanost toj presudi je na stepenu ihsana. (Medaridžus-salikin 2/192) Zadovoljstvo Allahovim, dž.š., određenjem Ono zahtijeva neka pojašnjenja. Naime, kada posmatramo Allahovu odredbu s ovog aspekta možemo je podijeliti na tri vrste: - Određivanje onoga što čovjek voli - Određivanje onoga što čovjek ne voli i što je suprotno njegovoj volji, kao što su: bolest, iskušenje i siromaštvo - Određivanje postupaka i riječi koje su prezrene i zabranjene po Allahovom, dž.š., Šerijatu, ali je Allah, dž.š., dozvolio njihovo postojanje kaderom (odredbom). Zadovoljstvo onim što čovjek voli i što odgovara njegovoj volji i stremljenjima kao što je: zdravlje, bogatstvo, blagostanje i slast se potpuno slaže sa ljudskom prirodom, tako da se ne može smatrati Allahovim, dž.š., obožavanjem i pokornošću. Obožavanjem će se smatrati onda kada čovjek uzvrati na te blagodati zahvalnošću i ostavljanjem grijeha. Zadovoljstvo onim što čovjek ne voli i što je suprotno njegovoj volji je pohvalno i spada u velike stepene imana (vjerovanje), s time da postoji razilaženje među islamskim učenjacima oko obaveznosti zadovoljstva ovakvom vrstom odredbe. Primjeri za ono što čovjek ne voli su: siromaštvo, bolest, neugodnosti koje dolaze od strane ljudi i sl. Zadovoljsvo onim što Allah, dž.š., prezire, što Ga srdi, što je strogo zabranio i u čemu čovjek ima slobodu izbora, kao što su različiti vidovi nepravde, grijeha i nepokornosti i zbog čega će čovjek biti kažnjen za njega. To je jasno suprotstavljanje Allahu, dž.š., jer On nije zadovoljan spomenutim stvarima i ne voli ih… (Medaridžus-Salikin 2/192) Dolazimo da zaključka da zadovoljstvo, u osnovi, biva u srcu, zatim se izražava jezikom, a zatim dolaze djela kao jasan dokaz ispravnog usmjerenja srca i iskrenog izgovora. Čovjekovo srce mora imati svoga praktičnog interpretatora koji će dokazati njegovu iskrenost u tvrdnji da je zadovoljan Allahom, dž.š., Njegovom vjerom i Njegovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem. Zbog toga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, molio Allaha, dž.š., da ga uputi na djelo kojim će On biti zadovoljan. (Ahmed) Također, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučio je Ummet kako će i na koji način tražiti Allahovo, dž.š., zadovoljstvo u svim segmentima vjere. Podučio ih je da će njihovo vjerovanje (akidet) biti zadovoljavajuće ako pri sebi budu imali osnovu koju je obrazložio sljedećim riječima: "Allah, dž.š., je zadovoljan trima stvarima kod vas, a tri stvari prezire; Zadovoljan je ako Ga budete obožavali i ne pripisivali Mu nikoga kao druga, ako se budete čvrsto držali za Njegovo uže i ne dijelili se i ako budete savjetovali onoga koga je Allah, dž.š., učinio vašim pretpostavljenim. Prezire: rekla-kazala, mnoštvo zapitkivanja i upropaštavanje imetka." (Ahmed i Malik) Podučio ih je da praktični ibadeti moraju imati svoju duhovnu komponentu a ona je oličena u čvrstoj želji (žudnji) za Allahovim, dž.š., zadovoljstvom i Njegovom naklonošću. Kaže za namaz: "U prvom namaskom vremenu leži Allahovo, dž.š., zadovoljstvo, a u posljednjem vremenu njegov oprost." (Tirmizi) Kaže za post: "Rekao je vaš Gospodar: "Moj rob je ostavio radi Mene svoje prohtjeve (strasti), hranu i piće u nadi da će zaslužiti Moje zadovoljstvo." (Buhari i Muslim) Podučio ih je da se Allahovo, dž.š., zadovoljstvo postiže srcem onda kada ono bude ispunjeno zahvalnošću na blagodatima, pa makar one bile male i ne zapadne u očaj zbog nedaća (tegoba) pa makar one bile velike. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Allah, dž.š., zadovoljan je robom koji ne pojede ni jedan zalogaj, a da Mu ne zahvali na tome, i ne popije ni jedan gutljaj, a da Mu ne zahvali na tome." (Muslim, Ahmed, Tirmizi) Allahovo zadovoljstvo se stiče lijepom rječju Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na dan kada mu je umro sin Ibrahim: "Oči plaču, srce je tužno, a i pored toga nećemo reći osim ono čime je naš Gospodar zadovoljan. O Ibrahime, mi smo tužni zbog tvoje smrti." (Buhari i Muslim) Podučio ih je da se Allahovo, dž.š., zadovoljstvo postiže lijepom riječju koju vjernik uputi svome bratu vjerniku što, normalno, spada u lijep islamski moral i lijep odnos prema drugima. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Zaista čovjek izgovori riječ, u kojoj leži Allahovo, dž.š., zadovoljstvo, ne pridavajući joj nikakvu pažnju, a Allah dž.š., zbog toga ga uzdigne na stepene i stepene." (Buhari i Muslim) Osobe kojima je najpreče i najobaveznije uputiti ljijepu riječ su roditelji, jer je Allahovo, dž.š., zadovoljstvo sa njihovim zadovoljstvom, kao što kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Allahovo, dž.š., zadovoljstvo je u zadovoljstvu roditelja, a Allahova srdžba je u srdžbi roditelja." (Tirmizi) I na kraju ćemo navesti hadis koji nam na lijep i slikovit način opisuje nagradu koju je Allah, dž.š., pripremio onima koji nastoje zadobiti Njegovo zadovoljstvo svojim srcem, riječima i postupcima. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Reći će Allah, dž.š., stanovnicima Dženneta: "O stanovnici Dženneta!". "Odazivamo ti se žurno, Gospodaru naš," - reći će. Upitat će ih: "Da li ste zadovoljni?" "Šta nam je da ne budemo zadovoljni, a dao si nam ono što nisi dao nikome od Tvojih stvorenja!!!"- začuđeno će. "Dat ću vam nešto što je bolje od toga,"- ponovo će Allah, dž.š. "Gospodaru naš, a šta je to bolje od ovoga što si nam dao?",- upitat će oni. "Odobravam vam Svoje zadovoljstvo poslije kojeg se više nikada neću rasrditi na vas."" (Muslim, Tirmizi i Ahmed)

Jeste li zauzeti???


Sejtan je organizovao svjetsku konferenciju U svom uvodnom govoru, obracajuci se svojim zlim slugama, sejtan je rekao: “Ne mozemo sprijeciti muslimane da idu u dzamije. Ne mozemo ih sprijeciti da citaju Kur’an i da znaju istinu. Ne mozemo ih cak sprijeciti da formiraju intimnu, postojanu vezu sa Allahom. Kada uspostave tu vezu sa Allahom, vise nemamo moci nad njima. Pa ih pustite da idu u dzamije. Pustite ih da vode svoje konzervativne zivote, ali ukradite im vrijeme, tako da ne mogu uspostaviti vezu sa Allahom. To je ono sto zelim da postignete, sluge moje. Odvucite im paznju od toga da se drze svog Stvoritelja i da odrzavaju ovu bitnu vezu sa Njim tokom cijelog dana!” “Kako cemo ostvariti to?” viknule su sluge. “Ucinite ih zauzetim sa nebitnim stvarima u zivotu i izumite bezbrojne spletke da njihovi umovi budu zauzeti”, odgovorio je. “Pozovite ih da trose, trose, trose i posuđuju, posuđuju, posuđuju. Uvjerite zene da idu satima i satima raditi, a muzeve da rade 6-7 dana u sedmici, 10-12 sati dnevno, da bi mogli sebi priustiti svoje prazne zivote. Sprijecite ih da provode vrijeme sa svojom đecom. Kada se njihove porodice rascijepe, uskoro ce njihov dom biti nedovoljan da pruzi utociste od pritiska posla!” “Preforsirajte njihove umove tako da ne mogu cuti taj mirni, mali glas u sebi. Namamite ih da upale radio ili kasetofon kada god voze, da konstantno drze upaljenim TV, video kasete i racunare u svojim kucama. Pobrinite se da svaka radnja i restoran u svijetu konstantno pusta neislamsku muziku. Ovo ce preopteretiti njihove umove i unistiti tu vezu sa Allahom.” “Natrpajte njihove stolove casopisima i novinama. Bombardujte njihove umove vijestima 24 sata na dan. Skrecite im paznju na plakate pored puta dok voze. Preplavite njihove postanske kutije bezvrijednom postom, promotivnim katalozima i svakom vrstom biltena i ponuda besplatnih proizvoda, usluga i laznih nada. Na naslovnice casopisa stavite mrsave, lijepe manekenke, tako da muzevi povjeruju da je vazna spoljasnja ljepota i postanu nezadovoljni svojim suprugama. Ha! To ce brzo rascijepiti njihove porodice!” “Ucinite da pretjeraju cak i u momentima rekreacije. Ucinite da se sa rekreacije vracaju umorni, nesmireni i nepripremljeni za sljedecu sedmicu. Ne dozvolite im da odlaze u prirodu da bi se divili Allahovom stvaranju. Saljite ih, umjesto toga, u lunaparke, sportske utakmice, koncerte, kina. Ucinite da budu zauzeti, zauzeti, zauzeti!! A kada se okupe radi vjerskih tema, duhovnog druzenja, podstaknite ih na trac i bezvrijednu pricu, tako da se na kraju rastanu sa konfuzijom u svijesti i nesređenim osjecanjima.” “Nema veze, dopustite vi njima da se bave pobjedom nad svojim prohtjevima. Ali, natrpajte im zivot sa toliko mnogo stvari, tako da im ne ostane vremena da traze snagu od Allaha. Uskoro ce se poceti oslanjati na vlastitu snagu, zrtvujuci svoje zdravlje i porodicu u ime tih dobrih stvari. Uspjet cemo! Uspjet cemo!” To je bila prava konvencija. Zle sluge su krenule sa entuzijazmom da obave svoje zadatke, da ucine muslimane zauzetim, zauzetim, zauzetim i da trce tamo i ovamo. Pretpostavljam da se sad postavlja pitanje: Da li je sejtan uspio sa svojim spletkama? Vi odlucite. Da li ste ZAUZETI?

Odgovor na kaburska pitanja


Jednog dana Ibrahim, zadnje dijete Resulullaha s.a.v.s., sjedjase u krilu svoje majke. Imao je tada 16 mjeseci a smrt je lebdjela iznad njega.
Gleda ga Resulullah s.a.v.s. znajuci da mu se smrt prikucila i govori mu: "O Ibrahime, ja ti ne mogu nimalo pomoci." Preseli Ibrahim na bolji svijet a zalosni ga otac ponese da ga stavi u zemlju. Kada ga smjesti u kabur, rece mu: "O Ibrahime, kada ti dodju meleci reci im: "Moj Gospodar je Allah dz.s., moj poslanik je moj otac, a moja vjera je Islam." Okrenu se Poslanik s.a.v.s. i zatece Omera kako jeca: "Sta te je rasplakalo, o Omere?" Omer rece: "O Allahov Poslanice, tvoj sin jos nije postigao zrelost i za njim nije potegnuto pero i nema potrebe za tim. A sta da radi Hatabov sin, postigao je zrelost i za njim je potegnuto pero?" Odgovor na Omerovo pitanje dodje od Allaha dz.s.:


"Allah ce vjernike postojanom rijecju ucvrstiti i na ovom i na onom svijetu, a nevjernike ce u zabludi ostaviti. Allah radi sta hoce." (Prijevod znacenja - Ibrahim, 21.)

TRAZENJE UTOČIŠTA KOD ALLAHA OD FITNE


Iz sahih predaja se moze uvidjeti da je Allahov Poslanik s.a.v.s. trazio utociste kod Allaha od iskusenja Dedzala u namazu, i da je naredio svome Ummetu isto: "Allahumme inne na'uzu bike min 'azabi dzehennem, we min 'azebil-qebr, we min fitnetil-mehye' wel-memet, we min fitnetil-mesihid-Dedzdzal." 'O Allahu! Trazimo zastiti od Tebe od dzehennemske kazne, kazne u kaburu, i od iskusenja zivota i smrti, te od iskusenja laznog mesiha (Dedzala)." (El Buhari, Kitabu kina'iz, 2/124, Muslim Kitabul Mesadzid, 2/93.) Ovaj hadis je prenesen od mnogih ashaba ukljucujuci Enesa ibn Malika, Ebu Hurejreta, Aishu, Ibn Abbasa, i Sa'da (radiallahu 'anhum). Ebu Hurejre r.a. kaze:"Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao:'Tako mi Onoga u cijoj je ruci moja dusa, uistinu ce doci medju vas sin Merjemin kao pravedan vladar. On ce slomiti krst, ubiti svinju i ukinuti dziziju. Bogatstvo ce biti u takvom izobilju da niko nece mariti za njim,i jedna sedzda u namazu ce biti vrijednija od dunjaluka i svega onog sto je na njemu.'"

Budi istinski musliman



Abdullah Ibn Amr ibnul-As, radijallahu anhu prenosi od Allahova Poslanika sallallahu alejhi we sellem, da je rekao: ''Pravi musliman je onaj od čijeg su jezika i ruku mirni ostali muslimani.'' (Buhari, Muslim). U ovom hadisu nas Allahov Poslanik sallallahu alejhi we sellem, obavještava o dvjema vrlinama koje čine čovjeka pravim muslimanom. Prva je, da su muslimani sigurni od njegovog jezika, ne psuje ih, ne proklinje, ne ogovara, ne prenosi riječi želeći da posije nered među njima niti se trudi da im nanese zlo bilo koje vrste. Drugim riječima, on je udaljio svoj jezik od svega onoga što je zabranjeno, a to je čovjeku jedna od najtežih stvari. Zato je Allahov Poslanik ,sallallahu alejhi we sellem, rekao Muazu Ibn Džebelu: '' Hoćeš li da te obavjestim o osnovi svakog dobra?'' Rekao sam: ''Da, Allahov Poslaniče.'' Pa je uzeo Allahov Poslanik,sallallahu alejhi we sellem, za svoj jezik i rekao: ''Čuvaj ovo!'', rekao sam: ''pa zar ćemo biti kažnjeni i zbog onoga što govorimo o Allahov Poslaniče?'' reče: ''Nemala te majka o Muaze!, a zar će ljudi u vatru naglavačke biti gurnuti zbog nečeg drugog ako ne zbog onoga što su njihovi jezici zaradili.'' (Et-Tirmizi i kaže da je hasen sahih)

Pred ovom velikom viješću treba da zastane svaki pametan insan i da dobro razmisli o sebi i svom stanju. Da li mi doista vodimo računa dok pričamo. Hoćemo li biti kažnjeni zbog riječi koje izgovorimo ili ne? Zar smo zaboravili ili se pravimo da smo zaboravili riječi našeg Gospodara: ''On (čovjek) ne izusti ni jednu riječ a da pored njega nije prisutan onaj koji bdije (melek pisar)''. (Kaf, 18)

Jesi li čuo Allahov robe, ti koji čitaš ove retke, šta je rekao tvoj Gospodar? Nije rekao ''ni jedan govor'' već kaže ''ni jednu riječ ne izusti''. A možda si tu riječ izgovorio ne posve'ujući joj pažnju kako kaže Allahov Poslanik sallallahu alejhi we sellem, u hadisu Bilal Ibn Haris El-Muzenija: Čovjek ponekada izgovori lijepu riječ kojoj ne poklanja naročitu pažnju, jer mu se čini beznačajna, a ona mu donese Allahovo zadovoljstvo sve do dana dok se ne sretene s Njim. Isto tako ponekad izgovori hrđavu riječ na koju ne obrati pažnju, a ona mu donese Allahovu srdžbu sve do dana dok se ne sretne s Njim.''

Kaže Alkame: ''Koliko bih puta nešto htio da kažem, ali mi na um padnu riječi Bilalaa Ibn-Harisa, pa ušutim. (Predaju bilježi Et-Tirmizi i kaže da je sahih)

Spominje se o imamu Ahmedu da je ječao u svojoj smrtnoj bolesti, pa je čuo da je Tavus rekao: ''Melek piše sve, čak i ječanje.'' Poslije toga Ahmed rhm. nije ječao sve do svoje smrti.

Ibn Mesud r.a. je govorio:Tako mi Allaha, osim Kojeg drugog istinskog božanstva nema, jezik je najpreči da se na njega pazi.''

Prenosi se da je neko od selefa rekao: ''Već 40 godina nisam izgovorio ni jednu riječ a da za nju nisam pripremio odgovor kod Allaha.''

Da se zaključiti iz svega citiranog da je jezik, ukoliko se ne kontrolira i ne nadzire, najopasniji čovjekov organ. Zato je pravi musliman samo onaj od čijeg su jezika mirni ostali muslimani. On kad čuje nešto loše o bratu muslimanu čuva svoj jezik od toga i ne prenosi nikom. Za razliku od onoga što danas ljudi rade, kad čuju nešto loše o bratu muslimanu, raduju se i prenose to svakom koga sretnu, a Uzvišeni kaže: ''One koji vole da se o vjernicima šire bestidne glasine čeka teška kazna i na ovom i na onom svijetu, Allah sve zna a vi ne znate.'' (En-Nur, 19.)

Druga vrlina kojom se pravi musliman odlikuje jeste da su muslimani sigurni i mirni od njegovih ruku. Zato ga nikad nećeš vidjeti da nasrće na muslimana želeći da ga udari, ili da mu uzme imetak ili tome slično. Sprječava svoju ruku od svega što mu je šeri'at zabranio. Dakle ukoliko se kod čovjeka nađu ove dvije vrline a to su, da su muslimani mirni i sigurni od njegovog jezika i ruku, tada se može kazati da je on pravi musliman.
NEKE KORISTI HADISA
1. Iz hadisa se razumje da onaj od čijeg jezika i ruku nisu sigurni ostali muslimani nije pravi musliman, jer njegova je briga samo rekla-kazala, jedenje mesa muslimana ogovarajući ih, rušenje njihove časti i sl.

2. Također se iz hadisa razumje da onaj čija briga bude samo napadanje muslimana, uzimanje njihovog imetka i tome slićno nije pravi musliman.

Na kraju molim Allaha dragoga da nas okoristi ovim riječima i da nam pomogne da ih sprovedemo u praksu, jer ukoliko ih ne sprovedemo u praksu, onda nema koristi od učenja istih napamet. Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova.


Priredio: Abdurahman Ibn Mustafa Kujević

Fakultet Časnog Hadisa
Islamski Univerzitet, Medina